Naša ljudska i učiteljska pažnja je u današnje vrijeme najčešće usmjerena na druge osobe. Zbog brzine izmjenjivanja važnih, značajnih, vrijednih, hitnih događanja u našim osobnim i stručnim životima ne stižemo se posvetiti sami sebi i zapitati se kako smo. Možemo li odgovoriti na sve zahtjeve koji nam se sami po sebi nameću? I kako se pri tome osjećamo? Zahvalna sam na radionici/ edukaciji poput Ksenijine koja je kroz dva sata pripomogla da se prisjetimo- sebe kako se putem ne bismo izgubili.