Moram li uvijek biti zen?

Živjeti u vremenu „savršenosti“, a biti nesavršen…ha. Naoko nepomirljivo. Savršen/savršena, na poslu, savršen/savršena s partnerom, obitelji, djecom…to nije transhumanizam to je nadhumanizam.
S jedne strane smo bombardirani, slikama životnih perfekcionizama, s druge strane nikada više ljudi koji traže pomoć, nezadovoljno je, nema povjerenja u sebe, osamljuje se.
Jedna od stvari koja visoko kotira je i taj kako sam ga simbolično nazvala – zen – dovođenje svog života u ravnotežu.

Zamislite ljuljačku, da bi bila u ravnoteži od cijele dužine ljuljačke, samo je jedan mali dio prostora koji je stavlja u ravnotežu. I sada zamislite kada težite perfekcionizmu, savršenosti itd, koliko je uzak vaš cilj. Da „zapaprim“ još malo, a još ako ga nastojite ostvariti u više područja života, posao, obitelj, vlastiti izgled itd., jedino što vas sa sigurnošću očekuje je razočaranje.

Čovjek je čovjek sa svim dimenzijama svojih emocija, koje imaju svoj razlog, sa svim svojim različitostima. Meni je odličan primjer odgoj djece. Ponekad ne želite pokazati emociju koju osjećate, tuga, ljutnja i uvijek to radite u najboljoj namjeri, da zaštitite dijete, ali razmislite, čemu ga zapravo učite.
Prvo upoznajete li ga kroz pokazivanje svojih emocija, s njegovim vlastitim i drugo negirajući svoje emocije, koju poruku im šaljete, istu – da ne obraćaju pažnju na svoje.
Pokazivanjem emocije, već ste napravili prvi važan korak, da bi mogli krenuti dalje – prihvaćanje.
Drugi korak tog učenja je nošenje s istima i rješavanje takvih situacija, jer potiskivanje emocija, kad tad nosi nekontrolirane ispade, koji niti vama niti okolini ne nose nikakve koristi.

A sada djecu na stranu i pogledajte vas, ako ste osjetili ljutnju, tugu, nezadovoljstvo i ne želite prihvatiti da se tako osjećate – kakvu poruku ste poslali sebi, prihvaćanja ili neprihvaćanja sebe.
Neprihvaćanja jasno je i odmah ću vam reći to je pogrešan put. Na tom putu se ne gradi ono što pretpostavljam da želite, zadovoljstvo ili kako sam gore napisala – zen – ravnoteža u životu.

Sama riječ ravnoteža govori da s jedne i druge strane ima „materijala“, treba mu naći središte.
To nalaženje središta zapravo je proces i kada ga nađete u nekom trenutku ćete ga vjerojatno ponovo izgubiti, ali znat ćete kako ste došli do tog središta, kakav je osjećaj biti u toj ravnoteži i lakše ćete se vratiti. Ne „fejkajte“ sebe, ne morate uvijek biti zen, ne nosite lažni osmijeh, prihvatite svoje osjećaje i emocije i znajte tada ste na pravom putu. Nećete time riješiti sve, ima tu još stvari, o kojima ću neki drugi puta, poput okoline, vlastitih navika, hranjenja onoga u što vjerujete…no napravili ste prvi korak procesa krenuli prema vlastitom središtu.

Program Pobijedite sebe i budite/živite ono što želite počinje 19.03.
Detalji i prijave na Pobijedite sebe